U znak sjećanja na Andrijanu Lazić - Počivaj u miru među anđelima! :: zoricakusmuk.info ::

U znak sjećanja na Andrijanu Lazić - Počivaj u miru među anđelima!


Danas je ugašen jedan mladi život! Naša Andrijana otišla je anđelima. Tamo gdje nema zlobe i zla, tamo gdje nema loših ljudi! 

Imala je suviše dobrote da može procijeniti ko je dobar ili loš! Sve je radila srcem!

Bila sam srećna kada je radosna i nasmijana, kada mi u poruci pošalje(heart). Tako je bilo i za Novu godinu. Poželjela sam joj sve najbolje, uputila čistu, iskrenu ljubav iz dubine mog srca. 

Ali, … na žalost desila se tragedija. Lako je napisati tekst, ali je užasno teško riječima opisati  ovu prazninu koja se otvorila od trenutka kada sam saznala da Anči nije više sa nama! Teško mi je povjerovati da je to istina! Bože, zašto ovo nije samo ružan san? Pa da, ujutro ustanem, prekrstim se i kažem „Dobro je, dobro je što nije istina, užas je prošao”.

Život nas tjera da pokušamo naći snagu kada je u pitanju gubitak dragih ljudi. Sada je to zaista teško. Preteško. 

Bila je neiskvarena duša, spremna pomoći drugima, često stavljajući druge na prvo mjesto, a sebe na posljednje! Bila je veliki vjernik. Kao dijete je spavala sa ikonama, među kojima je uvijek bio Sveti Đorđe!

Iskreno se nadam da je našla mir među anđelima! Ostaćeš u mom srcu zauvijek! Ljubim te mnogo! 

Nedostajaće tvoja tvrdoglavost, dobrota, nježnost. Bila si suviše emotivna duša koju je malo njih moglo razumjeti! Ti si shvatala mene, ja tebe. Naše tajne ću čuvati dok sam živa! 

Šta bih dala da ove suze mogu pomoći da te vratimo, svi mi koji smo te voljeli! Život je surov! Ne pripremi nas nikad za ovakve događaje. Dočekamo ih sa riječima: “NE, TO NIJE MOGUĆE”! I onda se sudarimo sa realnošću. Teško. Snažno. Udari nas po sred čela. Po sred srca. 

Još ne vjerujem da neće proći. Da te više neću vidjeti. Suze i suze su danas tekle, anđele moj dobri. Ali ni sva voda ovoga svijeta, na žalost, ne može TE vratiti svima koji smo te voljeli. Takvu kakva si bila! 

Govorila si mi: “Ti nalazi lažu Zoko, nemaš ti nikakav karcinom”. Obećala sam, ako mi se zdravstveno stanje pogorša, daću ti na vrijeme sve, sve što poželiš! Ali nikada nisam pomislila, anđele moj, da ću doživjeti da tebe nema, a mene ima! Zašto?! Zašto pitam se danas? Nije trebalo biti tako!

Gledam u nebo i pitam: Bože, gdje si Bože? Bože, izvini, ali … Zašto? Zar nije moglo drugačije? Zar nije moglo da nas ova čaša mimoiđe. 
 
Ova velika, ogromna praznina guta riječi. Otima. Briše. Guta misli! Ogromna je. Daleka. Duboka. Prazna.

Bože daj nam mir. Daj nam snage. Daj nam mudrosti. 

Anči, anđele moj, počivaj u miru. Među anđelima! 

Volim te mnogo! 

Šaljem ti onaj tvoj, onaj naš stiker (heart)! Neka te čuva! Volim te baš takvu, kakvu te sada zamišljam, radosnu, nasmijanu, punu one tvoje posebne, iskrene dobrote. 

Bog da ti dušu prosti. Počivaj u miru.

Amin.



















 

 

online