"Nadam se da ću uskoro krenuti da treniram" Junak reprezentacije Srbije o povredi, oporavku, Filipinima, Zvezdi...
Prošlo je već više od tri mjeseca od istorijskog uspjeha košarkaške reprezentacije Srbije, i osvajanja srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu, koje se igralo u Indoneziji, Japanu i na Filipinima.
Jedan čovjek pokazao je posebno kako se treba nositi sa svim problemima, a to je Boriša Simanić, heroj srpske reprezentacije.
Vjerovatno mnogi i dalje nisu svjesni koliki je ovo zapravo uspjeh za Srbiju, ali ono što ovoj medalji još više daje na značaju, jeste čitava priča koja se krije iza nje.
Nije bilo ni malo lako. Baš naprotiv, srpski košarkaši u pojedinim momentima, suočavali su se sa velikim problemima, ali su i pored toga pokazali šta istinski znači biti tim.
Jedan čovjek pokazao je posebno kako se treba nositi sa svim problemima, a to je Boriša Simanić, heroj srpske reprezentacije.
Momak rođen 20. marta 1998. godine u Ljuboviji, prošao je kroz pravi pakao na Mundobasketu, pošto je nakon jedne, naizgled bezazlene situacije i udarca na meču sa Južnim Sudanom, na nesreću morao da mu se odstrani jedan bubreg. Ipak, i kada je bilo najteže, Boriša je, kao što mu i samo ime kaže, pokazao šta znači biti pravi borac, i ostao uz tim u najtežim momentima svoje karijere, pružio im podršku i iz bolnice, a oni su pokazali slogu, i “vratili mu” osvajanjem medalje.
Danas, tri mjeseca nakon nesrećnog događaja, Simanić odbrojava dane do povratka na teren, a u razgovoru za Telegraf, ekskluzivno je prvi put govorio o čitavoj situaciji, ali i reprezentaciji, Crvenoj zvezdi i drugim stvarima.
Ono što je najbitnije, istakao je da se dobro osjeća.
– Odlično sam. Prošlo je već ravno tri mjeseca, i osjećam se super. I dalje nisam krenuo da treniram, ali nadam se da ću uskoro – počeo je Simanić.
Sada je preostalo samo biti strpljiv…
– Odlično sam. Prošlo je već ravno tri mjeseca, i osjećam se super. I dalje nisam krenuo da treniram, ali nadam se da ću uskoro – počeo je Simanić.
Sada je preostalo samo biti strpljiv…
– Ne postoje terapije. Bubreg je odstranjen, terapija nema. Samo preostaje vrijeme da drugi bubreg preuzme funkciju ovog kojeg nema, i kada se to desi, moći ću da treniram.
Dok se oporavlja, Simanić često koristi slobodno vrijeme kako bi gledao košarkaše Crvene zvezde u Evroligi.
– Kad ja dođem, igraju dobro. Ja sam veliki navijač Zvezde, i cijela moja porodica, od rođenja navijamo za Zvezdu. Vrlo rado dolazim na utakmice, drago mi je da vidim bivše saigrače. Mislim da nam treba kontinuitet pobjeda, i sve će biti uredu.
Kako ističe, ABA liga je oduvijek bila prioritet, dok je u Evroligi konkurencija mnogo veća.
– U ABA ligi smo prilično dobri. To je mislim uvijek i bio prioritet, da budemo prvi u ABA ligi. A za Evroligu, velika je konkurencija… Odlične su ekipe, i nezahvalno je sad tražiti neke ogromne rezultate.
Veliki uspjeh ostvarila je reprezentacija Srbije osvajanjem srebra na Mundobasketu.
– Shvatili smo to odmah. Ja sam većinu utakmica pratio iz bolnice, pa nisam baš doživio to sa terena, ali svjestan sam i velika je čast igrati za reprezentaciju.
Govorio je po prvi put Boriša i o čitavoj situaciji na Filipinima, koja je na kraju na neki način, i ojačala tim.
– Sigurno da je pomoglo. U prvom trenutku im je odmoglo, jer su stvarno brinuli i tih prvih dana, gdje se ja nisam ni javljao, gdje je doktor njima i tražio krv… Oni nisu spavali čitavu noć, pa su izgubili od Italije, malo su potonuli. Onda je došao trenutak kada sam ja bio malo bolje, uzeo sam telefon, poslao im poruku, i onda su se oni digli.
Dobijao je Boriša podršku sa svih strana od prvog dana…
– Mnogo mi je značilo. I u samoj bolnici, kada sam došao do telefona, kada sam ga upalio i vidio koliko sam poruka dobio, bilo mi je puno srce. To mi je dalo snage da se oporavljam.
Slijede i Olimpijske igre naredne godine u Parizu, a Simanić ima jasna očekivanja.
– Nadam se da ćemo biti kompletni, mislim da možemo mnogo.
Kada je riječ o potencijalnim protivnicima, postoje određene želje…
– Ne znam… Možda Njemačka, volio bih i Amerikance u punom sastavu, negdje u finalu da ih sretnemo.
Kada je riječ o povratku na teren, sve zavisi od organizma, ali prognoze su dobre…
– Još uvijek ne znam, jer je to individualno do osobe, kada će bubreg da preuzme čitavu funkciju, pa onda idu testiranja, kako reaguje na napor, pa ako to sve bude uredu… Eto, nadam se za nekih 15 do mjesec dana.
Podršku mu pružaju i saigrači iz Saragose i ljudi iz kluba.
– Zovu me, i stalno pišu poruke. Zvali su me da dođem i prije Nove godine tamo u Španiju kod njih. Velika je podrška.
Za kraj razgovora, Simanić je imao jasnu poruku za sve.
– Samo da daju sve od sebe, i da ne odustaju. Požrtvovanje, i rezultati moraju doći – podvukao je Simanić.
Srpska Info
Srpska Info
