Naziv je, prema jednoj verziji, potekao od Svetog Vida, mučenika sa Sicilije koji je još kao dječak stekao iscjeliteljsku moć, a po drugoj i vjerovatnijoj od boga Svetovida koji se smatra i vrhovnim božanstvom stare srpske vjere. U nekim krajevima Srbije i danas postoje vjerovanja i običaji koji se vezuju za Svetog Vida, ali je ipak u kolektivnoj svijesti ovaj datum urezan kao sjećanje na Kosovski boj.

Vidovdan je praznik koji je nastao u čast starog slovenskog boga Svetovida, u kog su naši preci vjerovali prije primanja hrišćanstva. U narodnim predanjima, Svetovid liječi od očnih bolesti i omogućava slijepima da progledaju, pa se Vidovdan smatra i praznikom koji “otvara oči”.

Običaji na Vidovdan

Postoje i različiti narodni običaji koji se vezuju za ovaj datum. Jedan od njih je da djevojke uoči Vidovdana pod jastuk stave vidovu travu, parče hljeba i malo soli, kako bi ubrzo otkrile budućeg mladoženju.

Na ovaj dan se ne igra i ne pjeva u znak poštovanja prema mrtvima.   

Na Vidovdan se izbjegava svaki rad. Sa druge strane, “valja se” da se jede zrelo voće.

Magazin Novosti